Entertainment

Nikola Bolšec: Chesterton nam danas više nego ikada pokazuje srž kršćanstva, na čijem početku stoji čuđenje, a na kraju zahvalnost


U subotu 24. rujna 2022. godine, u dvorani Don Petra Šimića u ulici Don Petra Šimića 1 (Sveta Mati Slobode) od 9:30 sati održat će se treći po redu ChestFest – Festival posvećen Gilbertu Keithu Chestertonu.

Kako stoji u najavi, festivalom “Cjelovito mišljenje – izazov, poziv, nužnost” obilježit će se 100. obljetnicu Chestertonova obraćenja na katoličanstvo te 100. rođendan najvećeg čestertonijanca Aidana Mackeyja. Festival će obuhvatiti Chestertonovu i kršćansku misao iz različitih perspektiva, od filozofije, teologije i književnosti, do arhitekture, strojarstva i kovanja… Tim povodom, razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog čestertonijanskog kluba, Nikolom Bolšecom.

Ovogodišnjim ChestFestom obilježava se stogodišnjica Chestertonova preobraćenja na katoličanstvo. Kako je do tog preobraćenja došlo i što nam ono govori danas?

Bio je to prirodan slijed stvari te kruna i punina Chestertonovog života. Obraćenje na katoličku vjeru ili, bolje rečeno, ulazak u Katoličku Crkvu bio je vrhunac njegovog cjeloživotnog promišljanja i življenja; njegovog traganja za istinom i uživanja u njoj; njegove obrane istine i (običnog) čovjeka. Chesterton je, takoreći, doživio tri obraćenja. Prvi puta kao mladić kad je shvatio da je bolje da jesmo nego da nismo; odnosno, da je nešto bolje od ništa. Tu je nadvladao nihilizam svoje mladosti i uhvatio se, kako on kaže, za tanku nit postojanja i zahvalnosti prema postojanju. Shvatio je da, kad samo pomisli da je dobro što je živ, to u njemu budi nevjerojatnu snagu i volju za živjeti, ići naprijed, boriti se, graditi, igrati se…

Drugo obraćenje zbilo se na kršćanstvo. Ono se dogodilo kad je shvatio da ga ni jedan drugi nauk ili razmišljanje ne zadovoljava, da su ona nepotpuna. Štoviše, uvidio je da kritičari kršćanstva ne nude ništa posebno, da su površni pa čak i protuslovni. Poznata je njegova rečenica kako se obratio na kršćanstvo zahvaljujući ateistima jer je vidio da su njihovi argumenti šuplji. Ali, u njegovom povratku na kršćansku vjeru ogromnu je ulogu odigrala njegova supruga Frances koja je bila, kako on kaže, prvi kršćanin u njegovom životu koji je bio sretan, koji se smijao…

A treće obraćenje, koje je to zapravo nije već se radi o ulasku, dogodilo se nakon dugo godina unutarnje borbe. Mnogi su mislili da je Chesterton odavno katolik jer je de facto od početka svoje novinarske i spisateljske karijere srčano branio Katoličku Crkvu. No najviše se bojao da će biti odvojen od svog većinski anglikanski naroda, a još više, da će biti odvojen od svoje ljubljene Frances, koja je bila anglikanka. Ipak, shvatio je da taj korak naprosto mora učiniti jer je on predstavljao puninu njegovog života i misli. I jedan nimalo nevažan čimbenik ulaska u Katoličku Crkvu bio je i taj što je mogao ispovjediti svoje grijehe i dobiti odrješenje. Cijeli taj proces najbolje opisuje u svom djelu Katolička Crkva i obraćenje.

Gilbert Keith Chesterton nam, stoga, danas više nego ikada pokazuje srž kršćanstva, katoličanstva te nam poručuje da je to punina života, odnosno put slobodnog rasta i sazrijevanja u istini, vjeri, nadi i ljubavi, a na čijem početku stoji čuđenje, a na kraju zahvalnost.

Tema ovogodišnjeg festivala je “cjelovito mišljenje”. Zašto? I kako se Chestertonova misao uklapa u tu sintagmu?

Cjelovito mišljenje jest misao koja, budući da je u prisnoj svezi s istinom, sve promatra u svjetlu prvih načela te na njima povezuje i gradi svaki vid ljudskog života. Jednostavno rečeno, cjelovito mišljenje poznaje vječna načela i na njima gradi osobu, zajednicu i kulturu. Sve je povezano u jednu živu (danas bismo rekli organsku) cjelinu. Sve ima smisla, ništa nije isključeno i sve se vidi u pravom svjetlu. Nema specijalizacije, raznoraznih stručnjaka, izvještačene autonomnosti i sl. Ekonomija i etika nisu razdvojene. Umjetnost i društvo nisu razdvojeni. Politika i zajednica nisu suprotstavljene. Filozofija i teologija nisu sukobljene. I tako dalje, i tome slično!

Tema se dakle rodila iz potrebe ponovnog povezivanja raznih ljudskih djelatnosti i izričaja njegove kulture pod vidom vječnih načela, pod vidom jedne istine. A u tome mišljenje kao njegova najizvrsnija djelatnost, ima ključnu ulogu. Ako je misao na mjestu, onda će i srce i volja i svaka druga težnja i djelo, ići pravim putem. Najprije treba razbistriti glavu. I, nadodao bih, cjelovito mišljenje se obraća ljudskom srcu i zadovoljava njegove težnje. Odnosno, cjelovito mišljenje nije hladno. Ono je toplo jer čovjeka grije vatrom istine i raspaljuje mu srce za istinom.

U tome nam najviše može pomoći Chesterton. Osim što je bio istančan, dubok, jasan i izravan mislilac (sam je rekao da mu je uzor u mišljenju i pisanju mač koji „comes to the point“), bio je i ljubitelj ljudi i svijeta. Bio je sveobuhvatan. Pisao je o svim temama, doticao se svih disciplina i k tome je mnogo, neumorno pisao (zato je patilo njegovo zdravlje i tjelesna težina). Zapravo, on je cjelovit mislilac jer se doticao svih tema zahvaljujući poznavanju istine i prvih načela. One su dale prave temelje s kojih je mogao rasuđivati, razlučivati i pisati – sve drugo postaviti na njih, na svoje noge. A mislim da to zovemo zdravim razumom, koji je svima nama zajednički.

A uz to je predvidio krizu ljudskog mišljenja. Čak je 20. stoljeće nazvao dobom nezdrave nerazumnosti te da će nam iznad svega biti potreban (sveti) filozof koji će našu glavu staviti na pravo mjesto.

Tko će sve nastupiti na ChestFestu i koje će sve teme pokriti?

Predavat će strani i domaći predavači, poznati i nepoznati, mlađi i stariji. Od poznatih stranih predavača tu su naši prijatelji Dale Ahlquist i Marco Sermarini. Od domaćih, poznatijih, tu su don Damir Stojić, Matija Štahan, Vladimir Lončarević, Marko-Marija Gregorić. Izlagat će mlađa lica, mladi znanstvenici iz raznih područja: Ema Botica, Bruno Petrušić, Marin Duić, Antun Pfeifer, Filip Martin Svibovec… Imamo i našeg potpredsjednika Dalibora Stojisavljevića, Ivu Džebu, kovača Ivana Dadića iz Donjega Muća. Teme koje oni pokrivaju doista su šarolike: od književnosti, novinarstva, kovanja, arhitekture i energetike, do filozofije, teologije, prevođenja…

Napose bih istaknuo Norvežanina Geira Hasnesa koji će ove godine, nakon 36 godina rada, konačno objaviti (nadamo se) cjelovitu Chestertonovu bibliografiju na 1200 stranica. To izlaganje će, vjerujem, biti posebno zanimljivo zato što će otkriti posebnosti iz Chestertonovog života koje su pale u zaborav. Samo ću reći da je Geir pronašao eseje koji su bili zaboravljeni te je zaključio da je Chesterton za svog života pisao dva eseja dnevno! A to je samo dio onoga što nas očekuje u njegovom izlaganju…

– Što bi Chesterton rekao na stanje svijeta u 2022. godini?

Rekao bi isto što je rekao u Katoličkoj Crkvi i obraćenju 1924. godine, dvije godine nakon svog obraćenja: „Želimo Crkvu koja pokreće svijet, a ne Crkvu koja se kreće sa svijetom.“ Ali za to je potrebno biti mudar, romantičan i cjelovit.








Source link

Leave a Reply

Your email address will not be published.